UDRUŽENJE ZA SPORT I MEDICINU SPORTA

FIZIČKA FORMA U FUNKCIJI ZDRAVLJA

Fizička forma je stanje organizma koje reflektuje sposobnost osobe da izvodi različite fizičke aktivnosti ili vežbanja i povezana je sa sadašnjim ili budućim zdravstvenim parametrima. U ranijem periodu fokus procene fizičke forme bio je na baterijama koje procenjuju motoričke sposobnosti i to pre svega snagu i brzinu. Vremenom, u proceni fizičke forme počinju da se uključuje one komponente koje su povezane sa zdravljem. Fizička fomra povezana sa zdravljem uključuje procenu telesne kompozicije, kardiovaskularne izdržljivosti, mišićnoskeletne forme i gipkosti. Iako postoje obimni dokazi koji povezuju specifične mere fizičke forme sa određenim zdravstvenim parametrima kod odraslih, slične relacije kod dece i adolescenata su manje ispitani i postoji debata o najboljim merama fizičke forme kod mladih. Korišćenjem adekvatno odabranih instrumenata na osnovu kojih se mogu prikupiti podaci o fizičkoj formi mladih omogućava se bolje razumevanje načina na koji se fizička forma među mladima povezuje sa njihovim boljim zdravljem.

U istraživanju u okviru projekta Aktivni mladi za zdraviji život - Zdravlje, fizička forma i živnotni stilovi mladih, izvršena je procena sledećih komponenti fizičke forme: telesna kompozicija (indeks telesne mase), kardiovaskularna izdržljivnost, mišićnoskeletna forma (mišićna snaga, izdržljivost i gipkost) i brzina. Opis korišćenih testova sledi u narednom tekstu.

TESTOVI

TELESNA KOMPOZICIJA

Visina tela

Merenje visine tela vršeno je korišćenjem antropometra po Martinu čija je tačnost merenja 0.1 cm. Ispitanice se nalaze u standardnom stojećem stavu na čvrstoj, vodoravnoj podlozi. Stopala su sastavljena, a pete, sedalna regija i gornji deo leđa dodiruju antropometar. Glava se nalazi u položaju Frankfurtske ravni i ne dodiruje skalu antropometra.

Masa tela

Merenje mase tela vršeno je korišćenjem vage čija je tačnost merenja 0.1 kg. Ispitanicima se meri masa tela prilikom stajanja u standardnom stojećem stavu na vagi.

Indeks telesne mase

Indeks telesne mase predstavlja količnik između mase tela predstavljene u kilogramima i kvadrata visine tela predstavljene u metrima.

KARDIOVASKULARNA IZDRŽLJIVOST

Trčanje na 20 m sa progresivnim povećanjem opterećenja

Opis izvođenja testa: Ispitanici trče između dve linije na rastojanju od 20 m prema tempu koji je diktiran zvučnim signalom sa CD-a. Na svaki zvučni signal ispitanik se mora nalaziti sa oba stopala preko linije. Cilj testa je da ispitanik pretrči što veći broj deonica. Početna brzina je 8,5 km/h (20 m za 9 sec) i odgovara laganom trčanju (na granici brzog hoda) svakog minuta povećava se brzina za 0,5 km/h. Test se prekida kada ispitanik više nije u mogućnosti da prati zadati tempo, odnosno kada tri puta za redom ne stigne da pređe liniju kada se oglasi zvučni signal. Na CD-u je snimljen glas koji najavljuje svaku promenu brzine (nivoa). Svaki nivo sadrži određen broj deonica. Odustajanje ispitanika beleži se kao izmereno proteklo vreme (min, sec) pomoću štoperice. Vreme odustajanja ispitanika beleže dvojica merioca koja se nalaze sa obe strane terena na kome ispitanici trče. Na rastojanjima od 20 m tj. na linijama koje su ispitanici treba da pređu nalaze se još po dva pomoćna kontrolora koja kontrolišu prelazak ispitanika preko linija. Napomena: Pre početka testa ispitanicima je objašnjen zadatak. Sa mlađim uzrastom uvek je jedna starija osoba sve vreme trčala sa decom ukazujući na pravilan tempo trčanja.

MIŠIĆNOSKELETNA FORMA

MIŠIĆNA SNAGA

Skok udalj iz mesta

Oprema i rekviziti potrebni za izvođenje testa: merna traka sa tačnošću od 1 cm, ravna ali ne klizava površina sa obeleženim skakalištem na kome je mesto odraza na istom nivou kao mesto doskoka.

Opis izvođenja testa: Odskok i doskok treba da su obavezno sunožni. Ispitanik skače u opremi za nastavu fizičkog vaspitanja. Izvode se tri skoka, nepravilno izveden skok se ponavlja. Beleži se najdalje izveden skok. Kao tačka merenja uzima se tačka dodira pete sa površinom, koja je najbiža liniji odskoka.

MIŠIĆNA IZDRŽLJIVOST TRUPA

Ležanje-sed za 30 sekundi

Oprema i rekviziti potrebni za izvođenje testa: strunjača i štoperica.

Opis izvođenja testa: Ispitanik leži na leđima sa rukama na potiljku i nogama pogrčenim u kolenima pod uglom od 90 stepeni. Partner mu drži noge. Iz ležanja, ispitanik se trudi da napravi maksimalan broj pregibanja napred na taj način da svaki put laktovima dodirne kolena. Broj pravilno urađenih podizanja trupa iz ležanja za 30 sekundi određuje rezultat.

MIŠIĆNA JAČINA I IZDRŽLJIVOST RUKU

Izdržaj u zgibu na vratilu

Oprema i rekviziti potrebni za izvođenje testa: doskočno vratilo i štoperica.

Opis izvođenja testa: Ispitanik se uz pomoć stolice ili pomoćnika hvata za pritku podhvatom u širini ramena. Brada treba da mu se nalazi iznad ili u visini pritke. Kad ispitanik zauzme ovaj početni položaj, on se pušta ili mu se uklanja stolica. Tada merilac uključuje štopericu i meri vreme u kome ispitanik uspeva da zadrži početni položaj. Štoperica se zaustavlja kada se brada spusti ispod visine pritke. Ispitanik mora držati opružene noge i ne sme da se ljulja. Merenje se vrši u sekundama.

GIPKOST

Pretklon u sedu

Oprema i rekviziti potrebni za izvođenje testa: Sanduk dužine 45 cm, širina 35 cm i visine 32 cm. Mere gornje ploče su: dužina 60 cm i širine 35 cm, ova gornja ploča prelazi 15 cm stranu sanduka o kojoj se ispitanik opire nogama, skala raspona od 0 do 60 cm je označena na sredini gornje ploče, sa kliznim lenjirom koji se nalazi na skali ploče koji ispitanik gura rukama.

Opis izvođenja testa: Ispitanik skida patike i seda ispred sanduka sa postavljenim stopalima na prednjoj strani sanduka. Sa ispruženim rukama (jedna preko druge) ispred sebe, ispitanik ne grčeći noge, naginje se što dalje može napred i ravnomerno rukama gura klizni lenjir bez trzanja. Rezultat je određen najdaljom pozicijom koju ispitanik dosegne vrhovima svojih prstiju. Test se izvodi lagano sa napredovanjem i bez zamaha. Merioc treba da klekne pored ispitanika i da pritiskom na kolena onemogući ispitaniku da pogrči noge. Test se ponavlja dva puta i upisuje se bolji rezultat. Rezultat se iskazuje u centimentrima.

BRZINA-AGILNOST

Čunasto trčanje 4x10 m

Oprema i rekviziti potrebni za izvođenje testa: obeležena staza za trčanje na čistom ne klizajućem podu, dva sunđera i štoperica. Staza se obeležava tako što se na rastojanju od 10 m nacrtaju ili obeleže na podu dve paralne linije dužine 1,2 m (kredom ili lepljivom trakom). Na drugoj obeleženoj paralelnoj liniji na kraju staze postavljaju se dva sunđera.

Opis izvođenja testa: Ispitanik je na startnoj liniji i na dati znak počinje da trči što brže može po označenoj stazi do linije na drugom kraju staze koju mora da pređe stopalom jedne noge i uzme prvi sunđer, zatim pravi okret, vraća se nazad istim pravcem, ponovo staje stopalom jedne noge preko startne linije, ostavlja sunđer i okreće se i trči nazad do druge linije, gde uzima drugi sunđer, pravi okret i završava test sprintom preko startne linije (za to vreme pretrči 40 m). Merenje vremena počinje na dati znak (tad ispitanik počinje da trči), a završava se kada ispitanik pređe preko startne linije punim stopalom posle četiri puta pretrčane deonice od 10 m. Deonice treba trčati maksimalnim mogućnostima. Greške su ako ispitanik ne pređe stopalom preko linije ili ako ne trči pravom putanjom staze i u tom slučaju merenje se ponavlja.

© UDRUŽENJE ZA SPORT I MEDICINU SPORTA - Sva prava zadržana. Izrada sajta: Kio d.o.o.